07. 06. 2015.

Džamija u Žepi

Pripremio: Mirsad Durmišević
 *Prenošenje teksta je dozvoljeno samo uz navode izvora i linka koji vodi na izvorni tekst



Žepska džamija sa svojom vitkom munarom stoljećima  dominira žepskom dolinom, srce je herojske Žepe. Ne postoje pouzdani podaci o gradnji prve džamije u Žepi. Po svemu sudeći, podigao ju je Junuzbeg,  bosanski  sandžak-beg  od  1513-1515  godine,  koji  je  1517.godine   bio imenovan velikim vezirom Osmanskog carstva, a proslavio se u mnogim vojnim pohodima. To je bila jedna od dvije vojne džamije uz Drinu, dimenzija 16 x 16 m., sa kamenim zidovima debljine preko jednog metra, sa manjim prozorima, na kojima su bile željezne rešetke. Identična džamija je bila u selu Žlijeb, na desnoj obali Drine. Žepska džamija je spadala ne samo u red starijih džamija koje su podignute u Bosni i Hercegovini, nego i u one najveće.  Nije  bila  potkupolna, U džamiju je bio ugrađen izvjestan broj stećaka (prema Šefiku Bešlagiću - Stećci), a u haremu nalazio se stećak u obliku sanduka gdje je spuštan mejt u vrijeme klanjanja dženaze. U svojoj dugoj povijesti rušena je i paljena više puta. Nakon Drugog svjetskog rata naporima džematlija džamija je obnovljena 1960 godine. U toku posljednje agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu, 28. jula 1995. godine,  nakon izgona muslimanskog stanovništva iz Žepe, džamija je minirana i potpuno porušena. I ako konstantno granatirana, džamija je  bila je centar vjerskih i kulturnih dešavanja. U njoj su se održavali mevludi, večeri ilahija i kasida. Uz potporu humanitarne organizacije BIRDS iz Islamske Republike Iran džamija je na temeljima one u ratu srušene temeljito rekonstruisana sa nešto manjih dimenzija nego što ih je ranije imala i svečano otvorena 29. septembra 2002. godine. Izgradnja i adaptacija nove žepske džamije koštala je 220 000 KM., a njena osnova je 180 m2, ukupne površine 255 m2. Džamija se sastoji od dva sprata i ima odjeljenje za žene, vjersku poduku, abdeshanu i gasulhanu, sa visinom munare od 30 metara. Prva je obnovljena džamija na području opštine Rogatica.  
Uz žepsku džamiju nalazi se i staro mezarje u kome se nalazi turbe Ibrahima Čavčića. Odmah pored džamije 1933 godine je  izgrađena vakufska zgrada. U prizemlju se nalazila velika učionica za mekeb sa kancelarijom, a na spratu je bio stan za imama. I ova zgrada je porušena u protekloj agresiji ali je  2007. godine obnovljena i stavljena u funkciju donacijama Federalnog Ministrastva za izbjeglice i raseljena lica, Iranske ambasade u Sarajevu, Vakufske direkcije Sarajevo i Džematskog odbora  Žepa. Dimenzija vakufske zgrade su 15x7 metara, sa slijedećim sadržajima: kancelarija Medžlisa IZ-e Žepa sa bibliotekom, imamski stan, tri apartmana sa 8 ležajeva i dva poslovna prostora. 
Džamija u Žepi se od 27. jula 2016.godine zvanično zove džamija šehida Mehmeda ef. Hajrića, predsjednika Ratnog predsjedništva Žepe i glavnog imama u Žepi, koji je 27. jula 1995. godine zarobljen tokom pregovora o evakuaciji civila, zajedno sa komandantom odbrane Žepe Avdom Palićem, te Amirom Imamovićem, članom Ratnog predsjedništva Žepe. Ploču sa imenom džamije sa reisul ulemom IZ u BIH Huseinom ef. Kavazovićem i goraždanskim muftijom Remzijom ef. Pitićem, otkrili su otac i kćerka Mehmeda Hajrića, Amina i Idriz Hajrić.














Junus-paša je bošnjački plemić i osmanlijski državnik. Bio je veliki vezir Osmanlijskog carstva i bosanski sandžak-beg od 1513. do 1515. godine, kada je smijenjen sa tog položaja. Godine 1517. imenovan je velikim vezirom, da bi iste godine, 13. septembra, bio pogubljen.
Vrijeme u kojem je Junus-paša obavljao visoke funkcije u Osmanlijskom carstvu poznato je i kao vrijeme velikog bošnjačkog utjecaja na dvoru. tako da ne treba čuditi što su brojni Junus-pašini prethodnici i nasljednici na funkciji velikog vezira bili Bošnjaci.
Dok je bio bosanski sandžak-beg, osvojio je 1513. godine tvrđave Tijesnu i Sokol. 1514. godine, Junus-beg se sa bosanskom vojskom pridružio osmanskoj vojsci u Anadoliji, gdje su nakon toga ratovali protiv Perzije Tu su se Bošnjaci pokazali kao vrijedni i neustrašivi junaci.
Kao sandžak-beg Bosne, dao je sagraditi džamiju u Žepi. Iza sebe je ostavio brojne vakufe, od kojih je najpoznatiji njegova džamija, poznata i kao Kuršumlija, u gradu Tarakliju, u Anadoliji.

Reference

  • Bišćević Vedad, "Bosanski namjesnici Osmanskog doba (1463-1878)", Sarajevo, Mart 2006.
  • Hadžihuseinović Salih Sidki Muvekit, "Povijest Bosne - I Knjiga" Sarajevo, 1999.

Nema komentara:

Objavi komentar