Napušteno selo Gornje Godomilje

Napušteno selo Gornje Godomilje

Ragib Hodžić i Meho Hajdarević

Godomilje, 13-15.maja 2015. godine

Ponovo smo se zaželjeli medvjeđeg luka, meda od maslačka i iglica bijelog bora, kiselice, reduša, smrčaka, drugog ljekovitog bilja i lijepe prirode jer 6 mjeseci nismo prošli kroz davno napušteno selo. Jedan od nas živi u Sarajevu a drugi u Švedskoj iako smo nekada zajedno živjeli u ovom selu. U selu su ostali kameni zidovi porušenih kuća zarasli u šiblje i drugo bilje. Još uvjek se može vidjeti način života tadašnjih žitelja. Sreća što su u selu izgrađene tri kuće u kome dolaze vlasnici kao turisti podsjećajući se na nekadašnja lijepa vremena života u ovom selu gdje je prije rata na popisu stanovništva glasala 103 punoljetna građanina. 

 Ovo je put za selo Gornje Godomilje kojim je prije rata svakodnevno 2 puta prolazio autobus za prevoz građana od Rogatice do Žepe i prevoz od sela do sela na ovoj putnoj relaciji. Radnike je prevozio autobus. Selo je potpuno napušteno za vrijeme rata 1992. godine.  Fotografija prostora sela i godomiljske česme potvrđuju zapuštenost i samostalnost sela a kameni blokovi zidova srušenih kuća su dosta veliki, (možda bi Heinrich Schliemann i ovdje pronašao nešto). Godomilje prije rata bilo je uređeno sa potrebnom infrastrukturom a svaki dio privatnog zemljišta obrađivan. Pojedini stanovnici živjeli su od poljoprivrede i stočarstva, življeli i školovali svoju djecu. Brali su ljekovito bilje i gljive i to prodavali u zemljoradničkoj zadruzi na Borikama gdje je otkup bio zagarantovan.

Šetajući selom i platoom planine Bokšanice, zajednički razmišljamo o životu nekada i sada, o selu, o ljudima i onim koji nisu ljudi jer je njihovom zaslugom selo pusto i nenaseljeno. 

Naš mozak je racionalan i ne mari za tuđe osjećaje, a povezuje se s osudama i ljutnjom, dok  je srce svojevrsna intuicija koja nam govori što je dobro za nas, a što nije. Naša razmišljanja se u potpunosti podudaraju i mislimo isto kao jedan.

Ovdje je lako odlučiti što slušati iako glavi ili srcu nikad nije bio lak zadatak. Naš mozak najprije sagleda situaciju iz svih uglova prije nego li odluči, dok je srce zapravo intuicija koja govori što je dobro, a što ne, šta se to dogodilo da od lijepog života i lijepog sela napravimo pustinju i sami sebi doprinesemo gorem životu jer smo ostali bez kuća i drugog bogatstva a drugi bez dobrih komšija.

Međutim, mi zaključismo da problem nastaje zbog povodljivog mozga koji emocije lako zbune pa stvari često ne završe onako kako svi žele, već onako kako to žele pojedinci. Nismo znali da na ovom prostoru ima takvih mozgova koji misle drugačije od većine svih nas. Bilo bi dobro da je zaljubljenost u ono što valja uticala na moć rasuđivanja i donošenja odluke u nečemu što nije dobro. U ovom slučaju, ostalo bi sve isto kako je i bilo. Svaka kuća bi bila na svom temelju, imanja ograđena, vodovod i elektrifikacija bili u punom kapacitetu a tokom svih godišnjih doba a posebno ljeti bilo živo i veselo uz muziku na svim djelovima godomiljsko-boričkog platoa. I na kraju zaključismo da oni koji slijede srce suosjećajniji su i lakše opraštaju, a oni koji slijede razum skloniji su osuđivanju i ljutnji zato što mozak nema razumijevanja za tuđe probleme. Tako jedna te ista situacija može završiti posve različito. To zavisi koga slušamo-slušate. Ovo se dogodilo Gornjem Godomilju.

Na izlasku iz sela,  prolazimo kraj lokve na dnu „Jatara“ koja je služila za napajanje stoke, a sada u njoj caruju punoglavci, među kojima smo primijetili i jednog budućeg vodenjaka. Nasmijasmo se u isto vrijeme i ja prvi ispriča zašto sam se nasmijao. Moj smjeh je sjećanje na dane djetinjstva kada sam ne svojom voljom upadao u lokvu skijajući se i sankajući. Ponovo se nasmijasmo i potvrdismo da smo isto mislili i u isto vrijeme. U produžetku izgrađena česma sa koritom odakle je nekada stanovništvo ovog sela koristilo vodu za piće do izgradnje vodovoda. Voda je i dalje korištena za ove namjene i napajanje stoke. Po izgledu, česma je zapuštena kao selo a na zidu česme zatekosmo mlađeg muškarca koji je kao turista došao u selo i smjestio se u jednu od tri izgrađene kuće. Sa njim je i pas koji nije opasan za ljude a drugi pas koji je vezan uz kuću je garancija suprostavljanja svakom pokušaju ulaska u ograđenu avliju. Mi smo odlučili otići na vrh brda Ilijak gdje je nadmorska visina 1152 metra. Sa ovog brda smo snimili prostor godomiljsko-boričkog platoa. Na ovom prostoru vidljiva je obrada zemljišta i prostor daje sasvim drugu sliku, sliku života, rada, reda i discipline u odnosu na selo Godomilje. Sve je jasno pa i brdo Ilijak je odvojio ovaj prostor od sela.

Prolaskom od sela na brdo Ilijak i Zečicu, selo Kutezero, mjesto Dobro polje, plato Bokšanicu i mjesto Brdo iznad sela Godomilja, sve smo što je interesantno zabilježili smo i fotografisali. Odmah ispod Ilijaka primjetili smo veliki klijen, izmjerili ga i utvrdili da je prečnika 60 cm. Ovo je najveći klijen na ovom području. Malo dalje od klijena, primjetili smo divlje orhideje koje krase ovaj dio prostora a na smrčama u Ilijaku interesantne i karakteristične šišarike na ovim stablima. Samonikle orhideje su ljepotice ovog sela kao ovaj trozubni kaćun. Pronašli smo kiselicu, ubrali je i jeli jer smo to kao djeca brali idući u školu. Veoma je ukusna i sa željom smo je koristili kao nekada. Žaru smo brali u najlonsku kesu i pravili uljevak koji je jako zdrav i ukusan. Maslačak, iglice od bijelog bora i bokvice, brali smo radi pravljenja sirupa. Sirup od ovog ljekovitog bilja i iglica bora je veoma zdrav. Mnogi to nazivaju medom od maslačka, iglica bora i bokcice. Međutim, ispravan naziv je sirup. Za pravljenje sirupa, potrebne namirnice za recept smo donijeli iz Sarajeva. Napravili smo po 2 kilograma sirupa od maslačka, iglica bora i bokvica.

Na ovoj relaciji, pronašli smo smrčaka i reduša i od njih napravili gustu čorbicu koju smo slatko pojeli i komentarisali gdje smo ove gljive pronalazili dok smo boravili u ovom selu. Ove gljive se mogu praviti i sa jajima ali to nismo činili jer je ovo jelo mnogo ukusnije i zdravije. Još nekoliko cvjetova koje smo vidjeli putem: livadna kadulja, kaćunica, jajoliki čopotac, lastavina i medenika.

Nakon završetka putovanja oko sela, smjestili smo se na ranč u jednu od izgrađenih kuća Gornjeg Godomilja. Naložili smo vatru radi relizacije recepta koje smo odlučili realizovati dok ovdje boravimo. Do odlaska iz sela, sve planirano smo realizovali hraneći se zdravom hranom i proizvodnjom sirupa.